priča preko ograde
Jelo koje se savija.
Reč „gibanica" dolazi od glagola „gibati" - savijati, preklapati kore - i to je lingvistički najčvršće objašnjenje. Vuk Karadžić beleži je još 1818, a već 1828. opisuje se kao svečano jelo, ono što staviš na sto kad hoćeš da pokažeš trud. Tehnika tankih kora liči na osmanski börek, ali tačno poreklo nije dokumentovano - pa ostajemo iskreni: reč je naša i stara, a rodoslov kora sporan.
Ista porodica, tri načina da se kore slože: gužvana gibanica sa sirom, glatka pita sa sirom, i carska pita - čije poreklo naziva, iskreno, niko pouzdano ne zna. A ona slovenačka „gibanica" koju negde sretneš? To je sasvim drugo jelo - slatki, slojeviti kolač sa makom i orasima. Isto ime, druga priča.
„Prava gibanica se lomi rukama, ne seče - tako se oduvek delila na slavi." - svaka baka, ikada
Kad se jede
🕯️ slavska trpeza☀️ doručak i užina🎉 svečani ručak🥧 kad hoćeš da se potrudiš